Bruxelles, Atomium

Nije u pitanju samo nostalgija za našom mladošću. Tada je cijeli svijet bio mlad. Povijest nam je rasla pred očima: let na Mjesec, velika znanstvena otkrića i strelovit razvoj ekonomije, tako i u Jugoslaviji, svakog su nam dana poručivali da nas čeka svijetla budućnost. Naročito je to vrijedilo za zapadnu Evropu. “Sitni” problemi kolonijalnih pljački i ratnih zločina su se zanemarivali pri pogledu na razvoj znanosti i tehnike koji je u periodu od jedne ili dvije generacije obećavao boljitak za cijeli svijet.

Nama, djeci socijalizma koja su informacije sa zapada dobivala u vrlo ograničenim količinama, velika je radost bila knjiga “Sva čuda svijeta”. U toj knjizi Atomium je bio opisan posebno slikovito, a “još slikovitije” bile su fotografije. Znanstveno – tehnološki zanos i uzbuđujuće perspektive čovječanstva prštali su iz svake rečenice.

Pedesetak godina kasnije od izgradnje Atomiuma, jako uvećanog modela atomske kristalne rešetke, došao sam na prvi službeni put u Bruxelles. Atomium sam vidio u daljini (posljednja fotografija donje galerije, sasvim uz lijevu stranu crkve) i nisam ga pokušao posjetiti jer je bio u preuređenju. U idućoj posjeti Bruxellesu bio je otvoren za posjetitelje i samo me teška nesreća mogla spriječiti da u stvarnosti doživim lokaciju koju sam u ranom djetinjstvu zamišljao kao tako uzbudljiv, dalek i upitno ostvariv cilj putovanja. Nisam se htio opterećivati ni fotografskim aktivnostima pa su sve fotografije snimljene malim džepnim MFT aparatom Olympus PEN E-P3 i isto takvim, džepnim objektivima solidnog otvora blende (f/1.7 i f/2.0). Sumorno i kišno vrijeme rane jeseni je snimanju dalo i dodatni, meni nepoželjni kontekst.

Ekstravagantni i poletni “štih” unutrašnjosti Atomiuma iz vremena dok je svijet bio mlad nije nestao ni u današnjoj postavi, dizajneri i kustosi znali su što rade. No u međuvremenu je lokacija dobila drugi, zlokobni pečat. Atomium se nalazi u blizini stadiona Heysel i jedne od najgorih i najtužnijih epizoda nogometnog navijanja u povijesti. Kao da se te 1985. godine, u vrijeme “tačerizma”, nasiljem zacrtao smjer promjena u zapadnim društvima u kojima danas ne vlada optimizam, ni približan poslijeratnom optimizmu iz pedesetih i šezdesetih godina dvadesetog stoljeća.

Fotografije: Copyright Tvrtko Maras / Tranzistor.hr / sva prava pridržana