Bivši proizvodni pogon na Golom otoku

“Reverzibilni zaborav” je koncept samostalne izložbe održane u Gradskom muzeju Novalje, dok je taj muzej još bio na popisu državnih muzeja. Reverzibilan znači koji se može vratiti, krenuti u suprotnom smjeru. Zaborav je obilježje današnje digitalne civilizacije. Poruka koncepta je da će se prave vrijednosti vraćati, kao i toliko puta u povijesti kad je naša civilizacija skrenula s puta svoje sudbine. U 14 tema, od “Crkve” do “Zajedništva” pokušao sam fotografijama poslati poruku trajnosti i optimizma.

Parole za izgradnju socijalističke svijesti

O Golom se otoku danas ispisuje, govori i snima takvo brdo gluposti kakvo ne bi pojeo pas s maslom. Iz osobnog iskustva rada na Golom neke sam takve gluposti mogao lako osporiti u razgovoru s ljudima koji su prepričavali legende. Zatvorenici su nakon IB-a, dakle negdje iza polovice pedesetih, živjeli sasvim pristojno i izlazili iz zatvora s visokim stopama resocijalizacije, nezamislivima za “moderne”, “liberalne” i “demokratske” države poput Amerike.

Mnogima je ostalo energije i za intelektualne upadice.

Tko nije imao zanat, morao ga je savladati, a kad bi izašao van čekala ga je ušteđevina i posao. Ušteđevinu bi dobio radom na otoku, gdje je trećina plaće zatvorenicima bila odmah na raspolaganju, trećina išla obitelji a trećina u štednju koja se aktivirala po izlasku. Ako obitelji nije bilo, zatvoreniku su na štednju išle dvije trećine plaće. Plaće nisu bile kao današnje, nego su pratile zanimanja kojima bi se zatvorenik bavio, jer se smatralo da je zatvor prilika da zatvorenik nauči vrijednost novca i marljivog rada.

Operativna obala za ukrcaj industrijskih proizvoda postala je divlje sidrište.

Fotografije: Copyright Tvrtko Maras / Tranzistor.hr / sva prava pridržana