(članak star 6 godina, tema broja fotografskog časopisa FOTOmag)

Crno – bijela Leica kamera na Huawei P9+ telefonu iz 2016. godine. Razina detalja je nezamisliva i za prve “ozbiljne” digitalne fotoaparate s početka stoljeća.

Snimanje prijenosnim ITC uređajima, priključenima na mrežu

Termin mobilna fotografija sve je teže odrediti. Prvo na što bi trebalo pomisliti je “normalna” mobilna fotografija, odnosno fotografija napravljena smartphone uređajem, često kvrgavo prevedenim u “pametni telefon”. Snimanje mobitelom opravdano je podrazumijevati već zbog broja korisnika, mase ljudi opskrbljenih iPhone ili Android uređajima. Problemi definiranja mobilne fotografije nastaju zbog upetljavanja kamera u područje telefona (pogledati npr. Samsung Galaxy Camera EK­GC100), ulaska telefona u područje tableta i tableta u područje kompjutera, telefona i kamera. Mobilne su postale i ozbiljne, DSLR kamere. Kad neka globalna novinska redakcija postavi profesionalne DSLR aparate s Wi­Fi primopredajnicima u minikoptere, iznad trkaće staze, da izravno prenosi video i fotografski materijal u sjedište na drugom kontinentu, ne govorimo o mobilnoj fotografiji kakvom se bavi ovaj članak.

Vanjske granice mobilne fotografije odrediti ćemo trokutom na čijim su vrhovima: 

  • mobilni telefoni, uključujući i ne­smartphone uređaje starije generacije
  • tableti
  • kamere s Android ili sličnim operativnim sustavima, povezive na neku mrežu, uključujući i kamere poput Sony QX linije, ili spomenutog Samsunga EK­GC100.

Naviknut na (D)SLR, dugo sam odbijao i pomisao o snimanju telefonom. Iznimka je moglo biti snimanje brojila za vodu i struju u vikendici, sve ostalo sam smatrao svetogrđem. Ironijom sudbine i strogom dodjelom zadataka našeg glavnog urednika, tema o mobilnoj fotografiji je zapala baš mene. Već neko vrijeme su mi u obitelji bili dostupni iPad i iPhone, stara Nokia E63 počela je gubiti snagu pa sam, uz popust za vjernost, kod mobilnog operatera nabavio HTC One i promijenio tarifni model pretplate na 1 GB uračunatog prometa podataka. Nakon toga, pogled na mobilnu fotografiju mi se potpuno promijenio.

Odabir uređaja

Kad tražite mobilni telefon motivirani i fotografskim interesima, najbolje da se opredijelite za smartphone, kao višenamjenski alat ozbiljnije kvalitete. “Morat” će stalno biti uz vas zbog telefonskih funkcija, imat ćete pri ruci mali, mobilni informatički ured, a relativno velik i dobro osvijetljen ekran poslužit će za kadriranje i pregled, donekle i obradu fotografija. Za odluku vam može pomoći www.gsmarena.com gdje se u rubrici “photo compare tool” nalaze test chart snimci, izvrsni za usporedbu aparata (vidi sliku, screenshot u prilogu). Ništa manje važno, na GSM Areni možete provjeriti i druge važne karakteristike aparata: vrstu i kvalitetu ekrana, ugrađeni hardware, trajanje baterije, eventualnu otpornost na vodu, otpornost stakla na ekranu na grebanje i ostalo.

Četverojezgreni procesor, noviji datum izrade, kvalitetan ekran i Android operativni sustav kod mene su prevagnuli prema HTC­-u One. Ne ulazim u područje natjecanja mišljenja iOS vs. Android, ali meni osobno, iz ergonomskih razloga i zbog subjektivnog doživljaja, iPhone i iPad nisu tako dobro “legli”. Windows phone u vrijeme pisanja ovog članka nije imao veliku korisničku bazu ni software podršku poput Androida ili iPhone­a, pa ga nisam uzeo u razmatranje, kao ni druge slabo zastupljene standarde.

Prvi kadrovi, snimljeni odmah nakon kupovine telefona i propisnog prvog punjenja baterije preko noći, ostavili su me u čudu. Kvaliteta slike bila je iznad očekivanja a na brzinu pronađena HDR opcija je paške vidike pretvorila u dojmljive vizualne zapise, s tehničkom kvalitetom dovoljnom da se na fotografiju prenese atmosfera s terena. Naviknut na pet godina star telefon i tipičan gubitak detalja na fotografijama vrlo niskog dinamičkog raspona, u nevjerici sam na velikom ekranu telefona gledao učinak minijaturnog stakalca na pozadini, stakalca koje je preuzelo funkciju objektiva i prkosno isporučivalo kvalitetne slike na senzor dijagonale ⅓ inča. Počinjem se privikavati na prilično izdužen format slike, u skladu s HD rezolucijom ekrana od 1920 * 1080 pixela, i kut snimanja ekvivalentan žarišnoj duljini od 27.54 mm leica formata, sudeći prema detaljnoj ekspertizi na http://www.anandtech.com/show/6747/htc­one­review/5 gdje se, također, može pročitati i da je objektiv sastavljen od pet plastičnih elemenata, maksimalnog otvora blende f/2.0.

Navedene tehničke podatke prenosim samo kao orijentacijske vrijednosti, za usporedbu kvalitete slike uređaja s kojim sam najviše radio, s nekim drugima, čije ćete osobine možda proučavati vi. Kada birate vlastiti alat za mobilnu fotografiju mogli biste krenuti tim putem, usporedbom tehničkih osobina i praktične upotrebljivosti. Fotografe bi mogli zanimati detalji poput veličine fotoosjetljivih elemenata, načina rada optičkog stabilizatora slike i slični. Test chart je također izvrstan putokaz, a na gsmarena.com su otišli korak dalje: ponudili su nekoliko test chart uzoraka i interface za usporedno pregledavanje 100% povećanog crop­a, pa na jednom uzorku možete pogledati reprodukciju boja, na drugom rezoluciju, na trećem kvalitetu snimanja videa, i tako dalje.

Postoji i jedna koncepcijska razlika u iPhone uređajima u odnosu na HTC. U originalnom HTC pakovanju, aplikacija za kameru sadrži mogućnost ručnih podešavanja i izbora scenskih modova (Scene/Normal; Night; HDR; Sweep panorama; Portrait; Landscape; Backlight; Text; Macro; Zoe /uz fotografiju snima audio sekvencu od par sekundi/), ISO vrijednosti, balansa bijele boje, odgođene ekspozicije, AE/AF lock­a… naravno, bez tipičnih Manual / Aperture priority / Shutter priority modova, rezerviranih za “prave” fotoaparate (opaska iz 2020. godine: Huawei P9+ mi opcije ručnog podešavanja otvora blende, ekspozicije, ISO vrijednosti i ostalih parametara snimanja nudi još od 2016. godine). Apple je krenuo drugačijom logikom: aplikacija isporučena s telefonom se zadržava na “point and shoot” opciji. Za preciznu kontrolu kamere se mogu nabaviti naprednije aplikacije za snimanje, možda plaćajući neki skromni dolarski iznos.

Značajne koncepcijske razlike raznih smartphone­a primjetne su i u hardware­u. Sony Xperia u svojim novijim modelima pokazuje brutalnu snagu rezolucijom od 20+ megapiksela, ali sitnijim fotoosjetljivim elementima nešto slabije reproducira detalje i raspon svjetlina. Prema test chartovima, rekao bih da pad dinamičkog raspona nije toliko zamjetan koliko je zamjetna veća količina detalja zbog velike rezolucije, za što je vjerojatno zaslužno veliko iskustvo koje je Sony stekao u proizvodnji fotoaparata.

Rezolucija slike, međutim, očituje se i u količini memorije okupirane pojedinom fotografijom, što je na mobilnom telefonu višestruko važno. Prvo, mobilni telefon ima ograničenu količinu memorije, i drugo, prebacivanje fotografija internetom s telefona, naročito mobilnim pristupom internetu preko GSM/3G/4G mreže može predstavljati veliki trošak, potrošiti mnogo struje iz baterije ili zahtijevati mnogo vremena. Mobiteli ipak nisu pravi profesionalni alati kojima bismo snimali slike za monografije. Za potrebe reprodukcije u dnevnim novinama dovoljna su 2­-3 kvalitetno iscrtana megapiksela, pa ni profesionalni novinari ne trebaju tako velike rezolucije kakve nudi Sony.

Slučaj u kojem bih mogao preporučiti mobilne telefone s veliki rezolucijama kamere (pod uvjetom da se radi o kvalitetnoj a ne “šupljoj” rezoluciji) je kupovina mobitela kao jedinog budućeg alata za snimanje, bez namjere da se kupi i fotoaparat. Takvu situaciju ne želim ni jednom fotografu, no ako je već tako, bit ćete u stanju izbjeći realni problem sa skromnih 4 mpix, kao na mom HTC-u. Zbog ipak malenog senzora, digitalno zumiranje pri snimanju prema tele ­ području nema mnogo smisla jer pada kvaliteta slike, dok kod Xperie i veći digitalni izrez može ostati daleko od 100% povećanja, još uvijek nudeći dobru reprodukciju vidljivih detalja.

Iskustvo upotrebe

Kako god izgledali tehnički podaci i teorija, pravi dojmovi se dobivaju na terenu, gdje mobiteli imaju jednu zajedničku osobinu: fotografiranje je ergonomski mnogo nespretnije nego rukovanje namjenski proizvedenim fotoaparatom. Odsustvo gripa, “traženje” točke na kojoj treba eksponirati pritiskom na ekran i slični pipavi detalji, donekle različiti od mobitela do mobitela, neće dozvoliti komotno snimanje prave akcijske scene, korištenje stativa i slično. Kad odustanete od aspiracija stvorenih DSLR­om, zabava postaje sve veća. Na HTC-u sam odmah otkrio izvrsnu macro opciju (tehnički lakše izvedivu kad je žarišna duljina tako malena) i time dobio značajan dodatni element svakodnevne upotrebljivosti.

Mobilna fotografija ne bi bila toliko atraktivna da nema vezu s trenutnim raspoloženjem i okolnostima u kojima se nalazimo. Instagram sa svojim instant obradama, mogućnost pridruživanja geografske lokacije slici i integracija geografske točke u druge aplikacije, mogućnost izravnog dijeljenja fotografija na društvenim mrežama… sve su to zabavne mogućnosti. Kvalitetno iscrtana slika torte ili slika ribarskih barčica s odabranim atraktivnim efektom lomografskog izgleda može pomoći emocionalnoj povezanosti s udaljenom obitelji, ali može učiniti i više. Post fotografije s geolokacijskim podacima može postati putokaz do najbližeg prijatelja u okolici i donijeti zaista ugodna iznenađenja. Za to postoje posebni programi koji vam nude da pronađu najbliže ljude iz vašeg adresara ili iz kruga facebook prijatelja, naravno, ako i ti ljudi imaju uključenu geolokaciju na svom telefonu.

Obrada fotografija kroz aplikacije poput Instagrama danas je dogurana do teške razine kiča, ali ni malo ne gubi privlačnost, čak ni kod mene, spremnog da prigovaram protiv. Dojam nostalgične nesavršenosti, tipične za lomografe ili starije filmske materijale, jednostavno je neodoljiv. Obični motivi i detalji svakodnevice pod umjetničkim filtrima postaju najednom zanimljivi i vrijedni gledanja. Instagram može pokrenuti vlastitu aplikaciju za kontrolu kamere i odmah snimiti sliku s efektom, ali može i preuzeti postojeću, “normalnu” sliku da bi ju obradio pod instagram filtrom. Druga je opcija bolja, jer nakon obrade ostaje izvorni snimak, pogodan i za drugačije obrade, kakve bi vam mogle kasnije pasti na pamet, ili pogodan za što realniju reprodukciju.

Za potrebe mobilne obrade fotografija na Android platformi postoji zaista velik broj aplikacija, među ostalim i mobilni Photoshop. Upotrebu tih aplikacija ne preporučam iz bar dva razloga, i uz jednu ogradu. Prvi je razlog nepredvidivost rezultata: tek na velikom monitoru desktopa, ili bar notebooka, možete doista vidjeti što radite sa slikom. Drugi je razlog uočena nesavršenost primjene digitalnih filtera u nekim aplikacijama, pa novonastala slika gubi znatan dio detalja, kvalitetu reprodukcije boja i slično. Dakle, programima za obradu slike, instaliranim na vašem telefonu, trebate pristupiti vrlo rezervirano i oprezno. Ograda od ovog stava se odnosi na mobilno korištenje mobilno snimljenih fotografija. Rezolucija kvadrata dobivenog instagramskom ili sličnom obradom, donekle i razina detalja, potpuno su nevažne i namijenjene razmjeni na mobilnim uređajima. U tom slučaju su programi za obradu slike dodatak za neobaveznu i zabavnu interakciju fotografijom.

Pitanje prijenosa nastalih fotografija višestruko je zanimljivo. Prvo, fotografije možete prenositi na društvene mreže. Tada imate na raspolaganju gotove i lako shvatljive menije aplikacija, o čemu ne treba trošiti previše riječi. Fotografima je važnije razmotriti način pohrane fotografija za kasnije kompjutorske obrade i arhivu. Skuplji mobilni uređaji kupcima poklanjaju oveći prostor u cloud sustavima. U mom slučaju, prihvatio sam doista galantan poklon velike količine memorije na dropbox­u, i odabrao automatsku sinhronizaciju podataka, ali SAMO U SLUČAJU da se telefon nalazi u području besplatne Wi­Fi mreže. Zabranio sam slanje podataka GSM/3G/4G mrežama. Veliki file­ovi od nekoliko megabajta, neopisivom lakoćom u stotinama komada trpani u telefon, bi mogli račun telekomunikacijskih usluga dići do visina primjerenih cloud­u, onom od vodenih kapi. Kroz svakodnevnu rutinu boravka kod kuće, boravka u kvartovskoj birtiji i na sličnim mjestima na kojima telefon prepoznaje Wi­Fi mrežu, slike će se same postupno prebacivati na internet cloud i sinhronizirati sadržaj direktorija na lokalnim kompjuterima.

Tehnička kvaliteta snimljenog materijala

Ukratko: zrnatost pri višoj ISO vrijednosti, gubitak detalja, nizak dinamički raspon, problemi s reprodukcijom i ujednačenošću boja, oštrina slike na rubovima, zamućenje slike izazvano pomicanjem ruke, digitalni artefakti na slikama, optički artefakti poput aberacija boje – sve su to pojave izraženije na mobilnim uređajima nego na velikim profesionalnim aparatima. Ovako izrečeni problemi ostavljaju dojam sasvim drugačiji od dojma iz prakse. U praksi, kao prvo, nesavršenosti vjerojatno nećete primijetiti na 3-4 inča velikom ekranu (na ekranu ovećeg tableta možda i hoćete). Drugo, slike ćete vjerojatno koristiti na web­u ili u nekoj niskoj rezoluciji, pa opisani problemi neće biti jako (ili uopće) vidljivi. Treće, dosta opisanih problema se može izbjeći pravilnim odabirom opcija, na aparatima koji opcije nude. Četvrto, na raspolaganju su vam kasnije obrade slika, kojima možete dosta toga popraviti.

Peto, sve navedene nesavršenosti kod novijih su aparata popraćene i izvrsnim učinkom HDR efekata, vrhunskim automatskim procjenama uvjeta snimanja, “smile detection” opcijama i sličnim pomagalima, bez kojih neiskusni korisnici DSLR-a spremno rade loše slike, lošije od onih koje naprave mobilnim telefonom. I na kraju, ništa manje važno, tehničke nesavršenosti slika, čak naglašene instagramskim i sličnim promjenama, daju izvjesnu draž mobilnim fotografijama.

Koliko su tehnička ograničenja u kvaliteti nevažna, najbolje pokazuje moje nedavno iskustvo s kompanijom za koju već godinama snimam novogodišnje čestitke i pripremam ih za slanje e­mail porukama. Ove godine su po prvi puta odabrali fotografiju snimljenu mobilnim telefonom. Marljiva baka iz mog susjedstva u svom je vrtu uzgojila ruže. Ljepotu ruža u mrazu sam snimio u dosta teškim uvjetima, pri oblačnom nebu i u smiraj zimskog dana, da bi se ružama, uz poslane najbolje želje, divili partneri klijenta. Vrlo mala žarišna duljina mi je pomogla postići dovoljnu dubinsku oštrinu, uz odličnu iscrtanost detalja i vrhunsku reprodukciju boja. Telefonom snimljena slika poslužila je i za obiteljsku čestitku.

Uglavnom vrlo mala žarišna duljina objektiva na mobilnim uređajima znači i veliku osjetljivost na nečistoće ispred objektiva. Otisak prsta ili zrnce prašine mogu velika područja slike učiniti mutnima, a čišćenje nije toliki problem, jer su objektivi zaštićeni pokrovima. Proizvođač ipak očekuje da ćete telefon držati u džepu i ne može zahtijevati da pokrov objektiva ne bude nikada dodirnut, kao na velikim objektivima DSLR­ova.

Zaključak: snimati brojilo za struju ili mnogo više?

Trend mobilne fotografije u ranoj je fazi nastajanja. Povećanje kvalitete slike novim tehnologijama, povezanost sa svakodnevno neophodnim mobilnim uređajima i entuzijazam ogromnog broja amatera i profesionalaca da naprave vizualni zapis okoliša u kojem se nalaze, jasni su putokazi razvoja mobilne fotografije. Već je danas kvaliteta slike u mnogim aspektima daleko nadmašila prve profesionalne digitalne fotoaparate, ali usporedba nije sasvim primjerena. Radi se o dvije vrste alata. Kad gledamo fotografije snimljene Nikonom D1 starijim od desetljeća, u paru s profesionalnim Nikkor objektivima, u nekim elementima svaki današnji mobilni uređaj daleko zaostaje. U drugima je daleko ispred.

Redakcije do jučer ozbiljnih svjetskih medija počele su fotoreporterske aktivnosti smanjivati zbog tzv. štednje. Novinari s minimalnom fotografskom obukom dobivaju mobilne telefone s kamerama i šalju se na teren da prikupe i vizualni dio priče. Mislim da je u pitanju trend nevezan s mobilnom fotografijom, povezan s urušavanjem širih društvenih, pa tako i umjetničkih vrijednosti i kriterija. Radi se samo o ideji (parafrazirajmo staru dosjetku iz socijalizma) da medijski konzumenti ne mogu toliko malo platiti medije, koliko loše sadržaje mediji mogu izručiti konzumentima. Neovisno o ovim devijacijama, mobilna fotografija dobiva i ozbiljne profesionalne primjene, od dekodiranja QR kodova, automatskog OCR­a vizitki s ubacivanjem u adresare korisnika, preko primjena u obrazovnom procesu (snimanja ispisanih ploča, edukacijskih materijala, dijaloga…) do najrazličitijih primjena u svim segmentima profesionalnog života.

U umjetničkom smislu, prava fotografska lokacija pripremala se nekada i danas satima ili danima, uz pomoć većeg broja asistenata. Mobilni uređaji polaze od sasvim drugačije pretpostavke: bez snimanja, uz njih kao da i niste fotograf. Kad uočite zanimljiv kadar naglo postajete fotograf, i to prestajete biti čim primite dolazni poziv. Razvoj fotografske tehnologije smanjuje ograničenja za fotografsku kreativnost kod mobilnih uređaja, ali će jedna bitna razlika, po mom mišljenju, uvijek ostati prisutna. Lakoća korištenja mobilnog uređaja i njegova stalna dostupnost “osuđuju” ga na drugačiji način pristupa fotografiji: manje ozbiljan, neobavezan, veseliji i usmjereniji trenutnom druženju s drugim ljudima. Nije to bolje ni lošije ­ to je drugačije, i očito, svima potrebno.

Fotografije: Copyright Tvrtko Maras / Tranzistor.hr / sva prava pridržana