Pogled na Rijeku iz Opatije

Ne znam kako je s vama, ali meni se uvijek bilo šugavo vratiti na posao nakon kišnog vikenda provedenog u kući. Davnog 20. ožujka 2005. sam s prijateljem u lokalnoj zagrebačkoj birtiji razmatrao smisao života i činjenicu da se ponedjeljak nezadrživo bliži pa predložio: “Kad nije za planinarenje, krenimo bar nekud autom, pogledajmo recimo u kakvom je stanju spomenik na Petrovoj gori.”. Ubrzo smo stigli na odredište u jadnom stanju, danas još jadnije iz više razloga. No povremeno probijanje Sunca kroz oblake je dalo naznačiti razvedravanje. Jarke zrake pobudile su mi optimizam pa sam rekao: “Kvragu ovo, idemo do Opatije, mora da se tamo razvedrilo”.

Lagana je bura raznosila primorske oblake a Opatija je još jednom pokazala zašto je bila omiljeno zimsko odredište bečke gospode. Sa svojom blagom klimom i otvorenim kafićima, bez problema smo na otvorenom popili fine kave s pogledom na Kvarner. Pretpostavljam da će mnogi od vas, kad prođe ova blokada zbog borbe s pandemijom korona virusa, imati potrebu da iznenadnim izletom poprave raspoloženje.

Tom prilikom sam testirao i novi polarizacijski filter. Na fotografijama ispod ovog odlomka (slika 1) vidi se da s lijeve starne refleksi na lokvici vode izoštravaju udaljeno drveće. Pogledate li malo fiziku zrcala, vidjet ćete da je prividna udaljenost objekta u zrcalu jednaka udaljenosti zrcala od objekta, plus udaljenosti od zrcala do promatrača. Dakle autofokus je izoštrio na desetke metara udaljeno drveće vidljivo u prirodnom zrcalu, lokvici vode, pa je obližnji snijeg ostao mutan. S desne strane je malo zakrenut polarizacijski filter i izazvan polarizacijski efekt koji je uklonio reflekse, drveće se više ne vidi a autofokus je odabrao izoštravanje kamenih ploča ispod vodene površine.

Slika 1 – učinak polarizacijskog filtra na refleks u lokvici vode. Refleks nije sasvim uklonjen ali ga fazna detekcija autofokusa Nikon DSLR-a nije prepoznala kao objekt za izoštravanje.

Na fotografiji ispod ovog odlomka (slika 2) vidi se da je poznata opatijska skulptura s lijeve strane tamnija, s desne svjetlija. Polarizacijski filter je s desne strane uklonio reflekse mora i dio spektra iz atmosfere, pa je aparat s desne strane dobio informaciju da je prosječna osvijetljenost kadra manja, da je kadar tamniji. Većim osvjetljavanjem kadra na tamnijoj pozadini, više se istaknula skulptura, što je samo jedan od primjera kreativnih mogućnosti polarizacijskih filtera. Jasno, danas se slični efekti dosta uspješno izvode specijaliziranim software alatima za fotografe, ali optički efekt kakav daje polarizacijski filter nije moguće potpuno zamijeniti digitalnim manipulacijama, naročito u nekim specifičnim uvjetima snimanja. Važno je i zapaziti da je korištenje polarizatora dovelo do promjene u nijansama boja. U uvjetima kada je točna reprodukcija boja posebno važna, na to treba obratiti pažnju.

Slika 2 – učinak polarizacijskog filtra na bolje osvjetljavanje zasjenjenih motiva i prigušenje svjetla mora i neba

Fotografije: Copyright Tvrtko Maras / Tranzistor.hr / sva prava pridržana