Pogled s vrha Snježnika na Kvarnerski zaljev

Jednog ljetnog dana u gostima kod rođe, na prekrasnom imanju u Bakru kraj Rijeke, pala je ujutro komanda: “Danas roštiljamo”. Dirnulo mi je to i srce i masniji dio duše, ali sam odmah počeo razmišljati. Sada je jutro. Počet ćemo s predjelima do ručka, do kada će nam sitima apetit razvijati mesina koja se lagano cvrlji na bukovoj žeravici. Pa ćemo se tako siti prežderati vratine, kobasica, ražnjića svinjskih i pilećih, ćevapa, pljeskavica, domaćeg paradajza s domaćim slanim sirom i kapulom polivenih domaćim maslinovim uljem, pečenih paprika, roštiljanih gljiva i tikvica, domaćeg kruha, domaćeg kruha natopljenog moćama i prepečenog na roštilju, nakon čega će teta Viktorija iznijeti kolače.

Pa rekoh, oprema je noćas bila u autu, idem radije u planinu. Vratit ću se na vrijeme da pokupim ostatke, bar onako zdravo proznojen i iscrpljen, pa otuširan, presvučen u čisto, i s namjerom da natenane krenem od gladi do kud me situacija dovede. Dok se ja vratim neće se ni društvo razići.

S odlukom samouništenja, po tom vrućem danu ponio sam dva teleobjektiva (M.Zuiko 40-150mm f/2.8 Pro i M.Zuiko 300mm f/4 Pro s 1.4 ekstenderom), dva aparata (Olympus OM-D E-M1 kao backup i Olympus OM-D E-M1 Mk II kao glavni alat) i ono nešto sitneži za svaku priliku: M.Zuiko 7-14mm f/2.8 Pro, M.Zuiko 12-40mm f/2.8 Pro i šezdesetku 2.8 macro. Nisam smio pretjerati jer mi je moralo stati i bar dvije litre vode, i kako to zahtijeva lokacija, neka odjeća s rukavima, mobitel, vanjska baterija za mobitel, rezervne baterije za aparate i ponešto sitne opreme za svaki slučaj, moj ili nekoga koga sretnem u nevolji.

Pogled na vojni objekt Guslica, zeleni vrh gore, malo desno od sredine

Kad sam to izznojio do vrha Snježnika, nagrada je bila velika. Uhvatio sam odličan prizor prema vojnom objektu Guslica i s druge strane, pogled na Risnjak. Napravio sam nekoliko panorama, od toga naročito mi dragu ovu skoro kvadratnu prema Guslici (gore), s rezolucijom 15304 x 13436 i velikom razinom detalja, oštru po cijelom rasponu udaljenosti. Panorame se, suprotno nekim internetskim uputama, rade najbolje teleobjektivima, jasno, ako želite ozbiljnu rezoluciju i dobar dokument prostora, uz što vam ostaje sasvim dovoljno mogućnosti da dokument postane i umjetničko djelo.

Screenshot s gornje fotografije u 100% pregledu. Malo bljeđe boje posljedica su prijenosa s ekrana, a ne iz datoteke.

U podne mi je rođo uputio poziv jer sam se iskrao bez da kažem kuda ću. Nisam htio uvjeravanja i odgovaranja. Telefonski dijalog je išao ovako:

– Gdje si ti?
– Na vrhu Snježnika.
– Ti nisi normalan.
– Nemoj da ti izgori.

Na kraju je sve ispalo kako sam i planirao, kasnije poslije podne me dočekalo obilje roštilja, ali sam ga jedini od društva krenuo jesti gladan. Dok sam jeo skrenuo sam im pažnju da ne vide koliko ću pojesti, pokazujući im snimljene runoliste, ali vam neću reći gdje sam ih našao. Ako ne znate gdje su trebate se više kretati po planinama, a ako znate ne trebam vam ja govoriti.


Fotografije: Copyright Tvrtko Maras / Tranzistor.hr / sva prava pridržana