Sajam fotoopreme, Zagreb, 2008. godine u “Moši”.

Dva puta godišnje u Zagrebu se standardno održava sajam fotoopreme, rabljene i nove, koji Purgeri od milja zovu “foto-krama”. Za neupućene u dijalekt, krama je imenica koja označava staru, isluženu robu upitne upotrebljivosti, prodavanu po staretinarnicama ili odbačenu u smeće.

Zagrebačka fotokrama imala je svojih čari, najviše na štandovima s rabljenom opremom. Mnogi od nas fotodžukaca nedovoljno potkoženih da kao redakcije novina i televizijskih kuća, u njima tada dobra vremena, potrošimo desetke tisuća EUR za opremu, obilazili smo opremu iz doba filmske tehnologije. Ta je oprema u svojim danima slave bila vrlo skupa, a njome se i danas može snimiti vrhunske fotografije. Obilazili bismo štandove nadajući se da ćemo neki Flexaret, Kiev, Canon FD, Yashicu, srednjeformatni Fuji ili Pentax pronaći kod neupućenog trgovca, kupiti po budzašto – cijeni i pronaći svoj umjetnički izraz.

U stvari se to i znalo dogoditi, ali gotovo nikada zbog neupućenosti trgovaca nego zato što je nova tehnologija davala sve više za sve manje novaca, pa je stara tehnologija, manje spretna i sporija u primjeni, morala gubiti na cijeni. Bez obzira na sve, bilo je zanimljivo upoznavati starije prodavače sa starijom opremom. Među njima je bilo ljudi u rasponu od običnih prekupaca – trgovaca fotoopremom, do proslavljenih međunarodnih reportera koji su kratili penziju, malo iz dosade a malo da rasprodajom vlastite impresivne kolekcije poprave kućni budžet.

Kad sam u par posjeta sajmu vidio da se više usmjerio na moderniju opremu i fancy prezentacije s uvježbanim prodavačima, smanjio sam čestinu posjeta. No to nije razlog da se na jednoj od fotografija ne prisjetimo vremena kada je Hrvatska imala svoju tvornicu filmskog materijala, Fotokemiku.

Fotografije: Copyright Tvrtko Maras / Tranzistor.hr / sva prava pridržana