Uz Rječinu, u krugu bivše Tvornice papira Rijeka

“Reverzibilni zaborav” je koncept samostalne izložbe održane u Gradskom muzeju Novalje, dok je taj muzej još bio na popisu državnih muzeja. Reverzibilan znači koji se može vratiti, krenuti u suprotnom smjeru. Zaborav je obilježje današnje digitalne civilizacije. Poruka koncepta je da će se prave vrijednosti vraćati, kao i toliko puta u povijesti kad je naša civilizacija skrenula s puta svoje sudbine. U 14 tema, od “Crkve” do “Zajedništva” pokušao sam fotografijama poslati poruku trajnosti i optimizma.

Tunel kojim su samoupravljači nekada prevozili predmete rada, a danas klinci slikaju grafite, osjećajući da nešto nije u redu.

Riječka Tvornica papira, popularno “Hartera”, pala je kao žrtva zapadnog razaranja domaće proizvodnje. Firma je bila konkurentna, ne samo konkurentna nego je imala i jedan od najmodernijih i najefikasnijih proizvodnih sustava za proizvodnju cigaretnog papira NA SVIJETU. Taj je stroj, netom montiran na nekoliko etaža ogromnog proizvodnog kompleksa, razrezan u staro željezo. Zauzvrat se netko obogatio – sve se zna, imena, okolnosti, načini, inozemni interesi – ali se ništa ne poduzima.

Simbol rada postao je simbol spola.

Iskreno me ganula svijest onih koji su iscrtali grafite s univerzalnim porukama, a ugodno sam se osjećao i u društvu te omladine koja je skuhala grah, besplatno ga dijelila, baš kao i svoje stare a vrlo upotrebljive stvari koje bi nekome mogle zatrebati, pod motom “uzmi ili ostavi”. Zaboravljene poruke naših samoupravljača, koji su izgradili zemlju, danas na žalost treba nadograđivati stranima, i nadati se da kiša ne može padati zauvijek.

Netko se jako potrudio oko ove slikarije, za koju zavređuje iskrene čestitke

Fotografije: Copyright Tvrtko Maras / Tranzistor.hr / sva prava pridržana